INTERVJU: Sportski psiholog Nikola Mijušković

“Mislim da je neopisivo lijep osjećaj kad čovjek shvati da se nalazi u pravom ritmu i da svoj život provodi u zdravom ambijentu, među zdravim ljudima. Bavljenje sportom javlja takav osjećaj.”

1. Odakle ideja da se baviš sportskom psihologijom?

Ideja je nastala u spajanju dvije iskrene i velike ljubavi. Sport kao način života, sfera života koja me je oduvijek naviše privlačila i psihologija, profesionalno polje kojem sam se u potpunosti okrenuo. Želju da povežem te dvije velike ljubavi je pratila i realna potreba, da ljudi koji se svakodnevno bore sami sa sobom i drugima imaju podršku u obliku specifične psihološke pripreme.

2. Koliko je sportska psihologija česta profesija kod nas, a koliko u regionu?

Smatram da sportska psihologija na Balkanu još uvijek nije uhvatila svoj puni zamah. Osnovni razlog leži u tome što kolektivna svijest nije razvijena u svojoj maksimalnoj mjeri, a iz nedostatka takve svijesti proizilazi i neprepoznavanje prilike da sportski psiholog mora biti dio tima u organizaciji sporta i da je sportska psihologija esencijalni dio razvoja svakog sportiste. Mora se zapaziti i to da se države na Balkanu razlikuju među sobom po zastupljenosti sportske psihologije. Dok se u Hrvatskoj, Sloveniji, pa i Srbiji, sve češće govori o ovoj problematici, sportska psihologija u Crnoj Gori još uvijek čeka svoju punu ekspanziju.

nm4
Izvor: Privatna arhiva

3. Šta u praksi znači biti sportski psiholog?

U praksi, sportski psiholog je osoba koja pruža podršku sportistima, trenerima, pa i rekreativcima u ostvarivanju njihovih svakodnevnih sportskih ciljeva. Bazira se uglavnom na izazovima koji dolaze iz psihološke sfere, koji se tiču unaprjeđenja samopouzdanja, borbe sa strahovima i sumnjama, izlazak na kraj sa konfliktnim situacijama. Kada se sve sumira, sportski psiholog pomaže sportisti da izgradi i očuva ispravnu sportsku kulturu, zasnovanu na produktivnim vrijednostima.

4. Kako izgleda seansa sa sportskim psihologom?

Seanse najčešće traju između 45 minuta i sat vremena. Na njima se najčešće priča o valjanim načinima kako se izboriti sa nekim izazovima, koji dolaze iz mentalne sfere. Seansa sportske psihologije je uslovljena i vremenom u kojem se odvija, u odnosu na takmičenje. Tako su različite seanse koje se odnose na opšte osnaživanje samog sportiste u odnosu na one koje se događaju neposredno pred samo takmičenje. Seanse su obogaćene primjerima iz života, multimedijalnim sadržajima, analizom proteklih događaja.

nm2
Izvor: Privatna arhiva

5. Kako bavljenje sportom psihološki utiče na čovjeka?

Jedan od najvećih benefita bavljenja sportom je izgradnja karaktera. Često govorim da je sport više od potrošnje energije, više od kreacije i pokreta i da sport stvara ljude koji vremenom uče da se žrtvuju, padaju pa ustaju, pobjeđuju sami sebe. Sport je jedan lijep uzorak života, kraći i brži, ali jako koristan, koji nas dovodi do pozicije da upoznajemo spostvene limite i da budemo motivisani, da ih u kontinuitetu rušimo.

6. Kod ljudi koji nijesu profesionalni sportisti, već se sportom bave amaterski, koji motivi su najčešći da istraju u tome, osim želje za zdravljem?

Mislim da je neopisivo lijep osjećaj kad čovjek shvati da se nalazi u pravom ritmu i da svoj život provodi u zdravom ambijentu, među zdravim ljudima. Bavljenje sportom javlja takav osjećaj. Ona prijatna bol koju izaziva umor, spoznaja da se tražimo u nečemu što je po svojoj prirodi dobro, probijanje ličnih rekorda, sve su to benefiti koji su dobro poznati rekreativcima, a koji ih navode na shvatanje da je sport njihov način života.

7. Da li bi mogao uopšteno podijeliti neke psihološke barijere sa kojima se najčešće susreću određeni sportisti, i ako bi mogao, koje bi bile za trkače?

Prvo što moramo znati jeste da sport, pogotovo takmičarski iziskuje kontinuitet. Taj kontinuitet traži od čovjeka maksimalnu motivaciju, pa čak i onda kada postoje realni preduslovi za njenim izostankom. Veliki izazov za sve sportiste, a pogotovo za trkače, jeste naći način da se svakodnevno, sa radošću pristupa mukotrpnim treninzima. Takođe, ono što psihološki ”ubija” jeste kada ne uočavamo jasan napredak uprkos trudu koji ulažemo. Takva spoznaja u nekim slučajevima vodi do odustajanja. Naprosto, moramo vjerovati u proces, ne smijemo odustajati. I, ono osnovno, ne smijemo se plašiti sebe i nekih svojih lošijih rezultata.

nm1
Izvor: Privatna arhiva

8. Kako bi mogli najlakše da ih prebrode?

Mislim da uopšte nije poenta lako prebroditi probleme. Poenta je naučiti uživati u riješavanju problema. Poenta je naučiti uživati u prevenciji ili sprječavanju nastanka problema. A kada govorimo o tome kako se najuspješnije prevladavaju problemi, mislim da se recept krije u velikoj ljubavi prema onome što radimo i sposobnosti da cijeli proces razložimo na mnogo sitnih djelova, pa da svakom tom sitnom dijelu damo najbolji dio sebe. Upravo zbog toga, najveći su najveći, jer vide ono što ne vide prosječni i rade mukotrpno na svim tim uočenim poljima.

9. Odakle se crpi energija da pobijedimo sebe?

Iz ljubavi prema sebi. Iz potrebe da budemo najbolja verzija sebe. Iz svijesti da je život jedna šansa i da nikada više nećemo biti mlađi. Iz potrebe da u ovom životu ostavimo pečat, po kojem će naše postojanje pamtiti.

nm3
Izvor: Privatna arhiva

10. Koliko je teško pobijediti sebe?

To je zadatak koji koji je različito težak od pojedinca do pojedinca. Ono što zasigurno znam, jeste da nije toliko teško, koliko je lijepo pobijediti samog sebe.

11. Koji je tvoj sport?

Tokom mog odrastanja, bavio sam se aktivnije odbojkom i tenisom. Mimo toga, iza sebe imam značajan broj preplivanih i pretrčanih kilometara, ogroman broj kilometara odvoženih na biciklu i sasvim solidan broj pogođenih šuteva iza 6.25 (6.75) J.

12. Poruka onima koji se amaterski bave trčanjem.

Poruka je da uživaju još dugo godina u svom trčanju, da se nikad ne predaju, da uživaju u naporu, jer u naporu je radost.

Pratite/Kontaktirajte Nikolu Mijuškovića putem Facebook i Instagram profila