TRČANJE JE ZAJEBANCIJA, SKOPLJE JE ZAKON!

Ako se ikada zapitate da li treba trčati neku od trka u okviru Skopskog maratona, dozvolite sebi i taj užitak.

Višednevni poslovni fajront u svrhu proslave Dana rada dao je slobodu da se razmišlja o trčanju. Kako drugačije to posoliti nego nekim polumaratonom.

Priče o arhitektonskim izlivima emocija u Skoplju zaslužile su punu pažnju. Spojeno s trkačkim endorfinom koji je obećavala najava Skopskog maratona, nije bilo dileme da na mapu istrčanih balkanskih polumaratona treba staviti i zastavicu ovog grada.

img_0599.jpg
Foto: Privatna arhiva

LIVE MORE. RUNE MORE. BE MORE.

Prema zvaničnim informacijama organizatora bilo je ukupno oko 12.500 učesnika na trkama na 5km, 21km i 42km, uključujući i štafete.

Nepregledan broj ljudi u startnoj zoni i odlična muzika učinili su bogatim jutro svakome ko se baš tog 4. maja našao u ulici 11. oktobar. Ko je jednom imao šansu da osjeti kako mu adrenalin raste kada počne odbrojavanje zadnjih 10 sekundi do početka trke, zna kako je lijepo biti dio trkačke horde koja svojim hukom i nošena publikom kreće zajedno u još jedan životni izazov.

img_0606.jpg
Izvor: Privatna arhiva

Prvi kilometri su očekivano donijeli mnogo foto aparata, osmjeha, ali i unutrašnjeg nemira da li je sve u glavi i tijelu postavljeno kako treba. Utisci sa starta već su bili istorija koja je trebala biti zamijenjena novom energijom. Prolaz širokim bulevarom Ilinden vodio je pored Prirodnjačkog muzeja, a ispred njega uredno postrojen i uštimovan orkestar udarao je ritam za pojačavanje pejsa i konačno izlaženje iz gužve trkača.

Iako je bilo lijepo i ne toliko vruće vrijeme, nije bilo potrebe preskočiti ni prvu okrepu na 5km. Ona nekako označava i kraj prve faze polumaratona, te početak čuvenog serijala razgovora Sam sa Sobom. Još jednom se provjerava disanje, ritam i razmišlja se da li je sve kako treba – jeste! Ali zamalo. Pogledao sam sat i vidio da nijesam upalio mjerenje. Srećom imao sam back up u telefonu koji zbog znoja nijesam mogao da otključam. Bio sam sebi jasan – neće te ovo poljuljati. Novi izazov je da prvi put istrčiš na osjećaj, pa šta bude.

Ništa, pejs, ništa vrijeme, samo glava i tijelo.

Ruta je bila kružna, tako da je i psiha podijelila trku na četiri dijela: 6km trčiš u jednom pravcu i vraćaš se do startne zone. Onda kažeš: “OK, idemo sad 4.5km i vraćaš se nazad na cilj”.

Kada bi glava i noge uvijek bile dobar par, to ne bi bilo uopšte loše.

Uvidjevši oznaku 11km, kazao sam sada je sve bolje, krećeš da brojiš unazad od 10, 9, 8km… Još jedan trik ohrabrenja za noge koje su već počele da popuštaju. Stiže i 12km, ponovo prolazak kroz startnu zonu, dobar vajb od publike da se iznese konačnih 9km.

img_0607.jpg
Izvor: Privatna arhiva

Izgleda ipak da je taj huk publike iz mene izbio onu energiju koja je potrebna na kraju – onaj zadnji atom snage. Čim sam ostao sam sa sobom, sve je splasnulo i noge su kazale no pasaran. Psiha i snaga počele su igru mačke i miša, na koju se izgleda baš tako slučajno nadovezala pjesma gitarskog dua koji su davali podršku trkačima s pjesmom Besame mucho. Pomislih kakav teatar apsurda.

Izgleda da takve životne scene ponekad prerastu u svoju suprotnost i tako daju novu energiju za okončanje započetog.

Negdje oko 17. kilometra bila je i zadnja okretnica. Upravo ta okretnica bila je i infuzija endorfina za lijepih završnih 4 kilometra. Nimalo laka, ali manje teška nego sve što je do tada bilo. Upravo tada ulazimo u ulicu Franja Kluza, nezaboravnog pilota NOB-a. Simbolično ili ne, podsjećanje na čuvenog Kluza poklopilo se sa osjećajem koji se tada probudio – letim u završnicu.

To mi je omogućilo da podignem glavu i vidim svako lice u publici koja je u ciljnoj ravnici budila kod trkača onaj lijepi osjećaj istovremenog ponosa i praznine. Valjda je to taj ZEN.

Medalja oko vrata, par koraka za povratak u realnost i pivo na fejk jedrenjaku na Vardaru začinili su sjajno prijepodne u Skoplju.

IMG_0617
Izvor: Privatna arhiva

 

DA BUDE JOŠ BOLJE

Da budemo jasni – ako se ikada zapitate da li treba trčati neku od trka u okviru Skopskog maratona, dozvolite sebi taj užitak.

Kao i svaki događaj tako velikih gabarita, posebno po pitanju masovnosti, ni Skopski maraton nije ostao imun na određene izazove. Prostor za preuzimanje brojeva zaslužuje da bude mnogo veći i da se na njemu nađu i one kompanije i organizacije koje su bile prisutne i na dan trke – ipak je to stanica dobrodošlice svim trkačima. Primjetan je prostor i da se do sljedeće trke unaprijedi obezbjeđenje u odnosu na kulturu “publike” koja prelazi ulicu uprkos brojnim trkačima na stazi.

img_0608.jpg
Izvor: Privatna arhiva

Bolji brifing volontera i više logističkih informacija uoči i nakon trke ne bi škodio, kako bi svi bili informisani o ključnim lokacijama koje su važne za trkače: prostor za odlaganje garderobe, zona s toaletima i sl. Imajući u vidu nevjerovatne predjele koji krase Skoplje, inoviranje trkačke trase sigurno bi budilo još veći adrenalin kod trkača: trčanje preko nekih od mostova, prolazak prelijepim kejom uz Vardar, krug tartanom kroz impozantni stadion Filip II…

Sigurno je da će daljim nesumnjivim razvojem ovog događaja i Skoplje dobiti još bolju i energičniju publiku, posebno u vidu članova trkačkih grupa koji ne trče tog dana, a važni su za bustovanje na pojedinim kritičkim tačkama.

arheoloski muzej
Foto: Marcin Szala

FEEL LOVE, FEEL SKOPJE

Grad Skoplje nudi zaista mnogo. Melting pot koji je kreiran od ljudi, kultura, prirode i arhitekture zaista budi nevjerovatnu pozitivnu energiju. Gostoprimpstvo i odlična gastronomska ponuda omogućavaju uživanje.

Odlazak u Zoološki vrt ili poludnevni izlet žicarom na Vodno, zatim fina šetnja uz Vardar, uživanje u domaćem pivu u Craft Beer ili ćevapima u Destanu ili posjeta tvrđavi Kale i nekom od muzeja daju pojedincu, ekipi i porodici mogućnost da se provede lijep produženi vikend u Skoplju. Eh da, u Muzeju modernih umjetnosti možete vidjeti i Pikasovu Glavu žene, njegov lični poklon gradu Skoplju, koji je više puta bio “izlagan” i na crnom tržištu.

* * *

Do sljedećeg viđenja, nazdravlje Skopje! 

Pisao Alen Nikezić

WeWillRun!